Tekst preuzet iz “MD Srbija” br. 2
Autor: Dan Gwartney, M.D.
Olimpija Anabolički Paket
Sa svim dužnim poštovanjem prema Arnoldu Švarcenegeru i impresivnom Expo-u koji nosi njegovo ime, „titula“ u profesionalnom bodibildingu jeste ona žarko željena Mr. Olimpija. U svojoj cenjenoj istoriji, pravi i bukvalni divovi očaravali su pozornicu, sjajne sudije i svetsku publiku svojom veličinom, simetrijom i definicijom koja oživljava mitologiju antičke grčke i rimske kulture.
Dve osnovne crte određuju ove takmičare – veličina i definicija. Ovomesečni članak Testosterona će razmatrati trendove koji su primećeni pri upotrebi anaboličkih lekova među tekućim kadrom profesionalnih takmičara.
Teško je diskutovati o ovoj temi, zbog raznih razloga. Prvo, ovaj članak nikako ne zaboravlja stepen ili rasprostiranje upotrebe od strane takmičara. Drugo, fanovi i idolopoklonici ne bi trebali da kopiraju ovaj način korišćenja lekova, jer on daleko nadmašuje svaku razumnu granicu bezbednosti. Treće, korišćenje i posedovanje većine ovih lekova je nelegalno ili zahteva nadzor lekara – što narušava etičke standarde. Četvrto, ovaj članak se fokusira na korišćenje lekova kao primarnog sredstva kojim ovi ljudi dostižu svoje individualne figure – ignorišući godine posvećenog treniranja i disciplinovane ishrane koja čini pravi temelj njihovog uspeha. Peto, on ignoriše genetički potencijal i nadarenost, koja razlikuje ove ljude, koji dostižu vrhunac u njihovom sportu, od obične mase. Šesto, veliki broj ovih lekova zahteva pažljivo korišćenje i nadgledanje, jer neki mogu da izazovu povrede – čak i smrt.
Učenje tajni zanata najboljih takmičara znači slediti zamršen put. Osoba će jednako lako otkriti stvarne cikluse najvećih profesionalaca kao i recept Koka-kole, ili Kolonel Sandersovih „sedam biljaka i začina“ koje čine KFC piletinu takvom „da poližeš prste“.
Kao u svakoj konkurentskoj disciplini, informacija za koju neko veruje da mu daje prednost, se čvrsto čuva. Postoje određeni „temeljni“ lekovi korišćeni za promovisanje mišićne hipertrofije, koji su prilično univerzalni. Ne bi nikog trebalo da iznenadi da su većina profesionalnih bodibildera „u ciklusu“ tokom većeg dela godine. Neki bodibilderi ostaju na raznim anabolicima cele godine, uglavnom „premošćujući“ relativno blage cikluse između dugotrajnih, intenzivnih ciklusa. Nejasno je kada se ovaj trend „uvek na nečemu“ razvio, ali se pojavljuje tokom sredine i kasnih 80-tih.
Jedna velika razlika koja se pojavila u dve poslednje decenije je mogućnost da se suzbije estrogen preko inhibitora aromataze. Prethodno, bodibilderi su bili zavisni od Nolvadeksa, pomešanog agonista/antagonista koji nije smanjivao koncentraciju estrogena , nego je delovao na nivou receptora. Potreba da se smanji nivo estrogena pre takmičenja je navela takmičare da izaberu nearomatizovane anaboličke steroide (AAS), koji često ne pružaju isti stepen nadgradnje/čuvanja mase.
Sa pojavom inhibitora aromataze (npr. Arimideks, Femara), koji su razvijani da se leči rak dojki kod žena, bodibilderi su ponovo mogli da se oslone na pouzdano i pristupačno uporište – testosteron. Ovo ne znači da AAS nisu nagomilani sa testosteronom u ciklusu, samo znači da imaju manju ulogu. Iznenađujuće nekima, Nolvadeks nastavlja da se koristi od strane mnogih profesionalaca, možda bez brige da će neke koristi biti izgubljene korišćenjem isključivo inhibitora aromataze. Kliničko poređenje Nolvadeksa i Arimideksa u sprečavanju ili smanjivanju ginekomastije pokazalo je jasnu prednost korišćenja Nolvadeksa.
Druga klasa pomoćnih lekova koja dopuštaju da se AAS koristi u većim koncentracijama su inhibitori 5alfa-reduktaze. Ovi lekovi (finasterid i dutasterid) primarno smanjuju efekat AAS-a na opadanje kose i povećanje prostate. Kako bodibilderi gomilaju (kombinuju) razne steroide, mnogi već smanjeni na 5-ugljen poziciji, korišćenje inhibitora 5alfa-reduktaze je smanjilo dodati androgeni efekat većine steroida, koji bi u suprotnom mogli biti pretvoreni u više androgene forme od strane 5alfa-reduktaze enzima. Nažalost, i inhibitori aromataze i 5alfa-reduktaze imaju nus-pojave takođe (npr. depresija, ginekomastija), pa postoji kompromis koji uključuje podcenjene rizike.
Hormon rasta, IGF-1 i „Sedam biljaka i začina“
Rast mišića nije potpomognut isključivo mehanizmima baziranim na AAS. Hormon rasta (GH) i srodan sekundarni glasnik IGF-1 pospešuju opšti anabolizam (rast tkiva); ova opšta hipertrofija ne rezultira dobicima na snazi, već pre utiče na nekontraktilne proteine i sadržaj vode. Iako najrekreativniji korisnici ne koriste GH, i samo nekolicina van takmičarskog bodibildinga koristi IGF-1, to je najpoznatija klasa lekova zbog naglašenog efekta koji su ovi lekovi imali na promenu izgleda na profesionalnim sportistima. Oteknuti stomak od rasta organa, povećana glava, produžene ruke i noge, generalni edem – ove pojave su postale upečatljive kod elitnih bodibildera tokom kasnih 80-tih i 90-tih.
Nažalost, rani korisnici su uzimali neverovatno velike doze GH-a, koje su bile potrebne da se stvori anabolička reakcija, koja je rezultovala gore pomenutim dismorfičkim pojavama.
IGF-1 može prouzrokovati nekoliko istih promena, i nosi dramatičan rizik od smanjenog šećera u krvi, u velikim dozama. Srećom, korišćenje GH-a i IGF-1 se normalizovalo od poplave 90-tih, ali profesionalni bodibilderi nastavljaju da uzimaju značajne doze da bi maksimalno povećali rast mišića i definiciju. Nastaviće se rasprava o GH-u ovomesečnom članku „Mast napada“.
Anaboličke karakteristike GH-a su povećane kada se koristi zajedno sa snažnim antikataboličkim hormonom – insulinom. Insulin je lek/hormon koji se koristi za lečenje nekoliko oblika dijabetes melitusa. Iako je najpoznatiji kao hormon zaliha, povećavajući zalihe glikogena u mišićima i masti u adipocitima, insulin takođe igra ulogu u sprečavanju raspada kontraktilnih proteina u skeletnim mišićima. Više od jednog profesionalnog bodibildera su sebi nadenuli ime „insulinski guru“. Da bi precizno usaglasili antikatabolički efekat sa treningom i unosom hrane, koristi se brzodelujući insulin – koji može dovesti do opasnog, čak i smrtnog opadanja šećera u krvi.
Mnogi stimulativni lekovi pomažu pri gubljenju masti i ustvari su katabolički (troše mišiće). Klenbuterol je relativno specifičan beta2-agonist koji ima nezasluženu reputaciju kao anabolički stimulans. Veći deo ove zbrke dolazi od rezultata istraživanja na životinjama, gde su korišćene mnogo veće koncentracije nego što to ljudi mogu da podnesu, bez pomoći beta1-antagonista da se spreči opasan/smrtan ritam srca. O Klenbuterolu će takođe biti reči u „Mast napada“.
„Sedam biljaka i začina“ bodibildinga ulazi u istraživanje u hemijsko-biološkom svetu. Stvarni izvori, materijali i ciklusi tih proizvoda su čvrsto čuvani. Na isti način, na koji su dizajnerski lekovi (norboleton, THG, itd.) bili predstavljeni elitnim olimpijskim i profesionalnim sportistima da izbegnu detekciju, i drugi izvori – uključujući privatne laboratorije, zaposlene u korporativnim istraživačkim institutima, apotekarske laboratorije, odeljenja za farmaceutsko istraživanje i razvoj, univerzitet – pružaju različite hemijske supstance profesionalcima.
Osoba će jednako lako otkriti stvarne cikluse najvećih profesionalaca kao i recept koka-kole, ili Kolonel Sandersovih „sedam biljaka i začina“ koje čine KFC piletinu takvom „da poližeš prste“.
Ovi lekovi se daju na osnovu površne bezbednosti i podataka o efikasnosti. Ovo stvara korisnicima velik rizik od nepredviđenih nus-pojava. Čak i kontrolisani, regulisani i odobreni klinički eksperimenti farmaceutske biologije, namenjene ljudskoj upotrebi, rezultirali su nenamernom smrću. Nažalost, u svetu takmičarskog bodibildinga i drugih sportova, finansijska nagrada i priznanje se smatra opravdanjem za preduzimanje ekstremih rizika.
Mnogi od ovih opasnih lekova dolaze i odlaze, jer često ne zadovoljavaju očekivanja ili rezultate kod netolerantnih nus-pojava (glavobolje, drhtavice, malaksalosti, umor, itd.). Primeri istraživanih hemijskih supstanci koje su koristili bodibilderi uključuju razne vrste i klase. Veterinarski anabolici su bili korišćeni među prvima, uključujući ekvin (konjski) i bovin (goveđi) AAS. Nekada davno, verovalo se da su boldenon (Ekvipoz) i trenbolon (Finadžekt) egzotični lekovi; danas su oni standardi u bodibilderskoj farmakopeji.
„Opasnost“ je uznapredovala sa ubrzanim naučnim napredovanjem. Postoje brojni lekovi, koji su sintetizovani, a bazirani su na androgenu. Neki su razvijeni iz AAS decenijama pre, a nikad nisu dospeli na tržište, kao što je dizajnerski lek „norboleton“; neki su novi lekovi, neki bazirani na bazičnim steroidima, drugi na testosteronu (kao npr THG). Mogućnosti u ovim oblastima mogu da se prošire, i verovatno će još više dizajnerskih steroida biti otkriveno, pa će bezobzirni sportisti nastaviti da vijaju lekove koji im povećavaju performanse i izbegavaju detekciju. Nadamo se, farmaceutske kompanije će takođe ponovo ući u ovu oblast u potrazi za zamenom za steroide koja pruža bolji odnos korist/rizik.
Sarmovi, klenbuterol i mehano-faktor rasta
Uzbudljiva oblast istraživanja razvoja lekova je bila oblast selektvinih androgenih modulatora receptora (SARM). Ovi lekovi nisu bazirani na testosteronu ili drugim steroidima, već na molekulima sličnog oblika koju su selektivniji u procesima. Oni se kače na isti receptor kao testosteron, ali su napravljeni da utiču na samo jedno određeno tkivo, kao što je mišić ili kost, dok u isto vreme svode svaki stimulišući efekat na predele vezane za nepovoljan efekat na minimum (npr. prostata, kosa).
Ne postoji prevelika galama oko SARM-a kod bodibildera, i pošto oni koriste istu putanju receptora kao AAS, oni verovatno ne bi doveli do nekih dodatnih anaboličkih koristi.
Mogućnost zamene SARM-a sa AAS-om – smanjujući jačinu ili učestalost nepovoljnih efekata na prostatu, kosu, kožu ili mentalno stanje – nudi neki potencijalni apel.
GH još nije ušao u mejnstrim medicinu. Postoje neki određeni dostupni lekovi koji povećavaju stvaranje i potrošnju GH-a, ali je anabolički/lipolitički efekat ovih lekova ograničen. Dok su oni više podobni za terapeutsku upotrebu kod odraslih sa smanjenim nivoom GH/IGF-1, većina bodibildera preferira pouzdanost GH-a. Pošto korišćenje GH-a može da snizi regulaciju stvaranja prirodnog GH-a tako što se stimuliše somatostatin, neki bodibilderi bi želeli da koriste jedno ili više sredstava da održe funkcije hipofize.
Klenbuterol se koristi već decenijama, a farmaceutske kompanije nastavljaju sa pokušajima da poboljšaju selektivnost leka. Ograničavajući faktor kod korišćenja Klenbuterola je efekat koji on ima na puls srca. Pre dostizanja potrebne anaboličke koncentracije da se potpomogne rast mišića, ljudi bi patili od iznurujućih ili fatalnih poremećaja otkucaja srca. To je razlog zašto kliničke studije, koje pokazuju koristi sa klenbuterolom, zahtevaju prateću upotrebu beta1-blokatora. Ovi selektivniji lekovi, formoterol kao najistraženiji, mogu ili ne mogu biti efektniji od klenbuterola. Formoterol se pokazuje kao više obećavajući nego klenbuterol, ali treba biti pažljiv. Sličan lek, fenoterol, povučen je sa tržišta zbog kardioloških smrti kod astmatičara, jer su koristili lek zbog olakšanja.
Prava ivica u bodibildingu je izgleda u oblasti biologije. Govorka se da su faktori rasta, prostaglandini, interleukinski molekulski glasnici, i inhibitori miostatina svi pronašli svoj put do repertoara bodibildera. Izveštaji su neredovni i pokazuju da većina ovih lekova ne deluje ili se pojavljuju sa nus-pojavama koje narušavaju treniranje ili zdravlje. Čak su i bodibilderi svesni rizika, ali ipak su spremni da idu dalje sa tim.
Nekoliko faktora rasta je dospelo u ruke bodibildera. Trenutni „u modi“ faktor rasta jeste MGF, ili mehano-faktor rasta. Ovaj proteinski hormon se stvara u skeletnom mišiću pod naporom zatezanja, kakav se javlja prilikom vežbanja. MGF je ustvari oblik mišićnog IGF-1 stvoren kao odgovor na napor, povredu ili GH.
Veliki deo IGF-1 se stvara u jetri, što iznosi otprilike dve trećine ukupnog IGF-1. Sekvenca amino-kiseline IGF-1 stvorena u mišićima je malo drugačija, i uglavnom stvara malo drugačiji profil reakcije tkiva. Neki bodibilderi ubrizgavaju MGF pod kožu; drugi ga injektiraju direktno u željeni mišić – a neki direktno u mišić odmah posle vežbanja.
Anegdotični izveštaji preporučuju da umerene doze ubrizgane pod kožu, dva puta nedeljno, pružaju najbolje rezultate. Smatra se da on nudi najbolje od GH anaboličkih efekata, sa manjim zadržavanjem vode.
U mišiću, većina stimulansa za rast se stvara procesima koji se odvijaju u ćelijskim membranama. Rastezanje membrane ili aktivacija od strane određenih hormona, čini da enzimi pretvaraju masne kiseline u membranama u molekule „glasnike“. U skeletnom mišiću, dva su od izuzetnog značaja – PGE2 i PGF2a.
PGE2 je prostaglandin koje je umešan u raspad mišićnih proteina, ali ima anabolički efekat povećavajući proliferaciju i ugrađivanje satelitskih ćelija u funkcionalna mišićna vlakna. PGF2a ima direktne anaboličke efekte u mišićnom tkivu, povećavajući sintezu mišićnih proteina za 35 procenata u eksperimentima na životinjama. Jedna mana prostaglandina je da oni deluju lokalno, zahtevajući od korisnika da ubrizga lek direktno u željeno mesto (biceps, kvadriceps, itd.). Bodibilderi koji sami eksperimentišu veruju da dodatak IGF-1 (ili MGF-a) i PGF2a dozvoljava nastavljeni rast, kada se koristi sa AAS-om i očigledno, treningom otpornosti.
Trend kod „andergraund“ anabolika je bio prema „glasnicima“ koji deluju lokalno, kao što je to pokazao interleukin-15 (IL-15). Ovaj lek je postao interesantan posle objavljenje studije, koja je pokazala da se mišićna hipertrofija udvostručila pri prisustvu IL-15, a efekat se dalje pojačao u kombinaciji sa IGF-1. Neki su se hvalili o svojim iskustvima sa IL-15, dok drugi nisu osetili nikakve koristi. Moguće je da je ovaj lek delotvoran samo ako se ubrizga direktno na ciljano tkivo, a te potkožne injekcije zakažu kod pružanja anaboličkog efekta.
Blokatori miostatina, doping genima i Frankenštajnovi kokteli
Interesantno je da su se glasine o ovim lekovima čule nekoliko godina pre nego što su odobravajući izveštaji za njihovo korišćenje postali dostupni. Verovatno, dobro obavešteni bodibilderi imaju pristup pravim „opasnim“ supstancama, i čim njihovi treneri/gurui uspeju sa jednom, on pravi ime za sebe tako što pruža njegovu zaštićenu istraženu supstancu drugim klijentima (koji to puno više plaćaju).
Mediji su zadivili javnost sa pričama o klincima sa izuzetnim mišićnim razvojem zbog genetičkog poremećaja inhibitora miostatina. Miostatin je proteinski hormon, koji se stvara u skeletnim mišićima i ograničava rast. Zašto bi telo ovo radilo? Zato što je nepotreban mišić metabolički skupocen i zahteva veće kalorijske unose i kardiovaskularnu podršku – dok stvara višak toplote. Stoka, hrtovi i druge životinje su pokazale ogroman rast mišića kada imaju nedovoljno miostatina ili im se daju inhibitori miostatina. Naravno, samo je bilo pitanje trenutka kada će bodibilderi da počnu da tragaju za ovim lekovima.
Izveštaji o inhibitorima miostatina su bili razočaravajući. Mnogi inhibitori miostatina možda nisu specifični za skeletni mišić, a mogu takođe da utiču na srčani mišić. Ovo, plus dodatno kardiovaskularno breme, teži da stvori hronični umor kod onih koji su eksperimentisali sa ovim lekom.
Endogeni (oni koji se stvaraju u telu) inhibitori miostatina su reprezentativni u oblasti koja se u mnogome tiče agencija za sportski doping – doping genima. Životinjski modeli su bili ukršteni sa ljudskim genima, dozvoljavajući im da stvaraju višak brojnih hormona, enzima, itd. Nezamislivo je da neko, negde, nije eksperimentisao na sebi sa ovom tehnologijom. Gde god bodibilderi još možda nisu imali pristup ukrštanju gena, zamislite iskušenje dijabetičkih istraživača terapija koje mogu da povrate stvaranje insulina, ili mogućnost da se leči Parkinsonova bolest kod članova porodice.
Ostaje određen broj sredstava o kojima se „šapuće“, onih koja su malo više nego urbane legende trenutno, ali ovo kratko izlaganje vam samo daje ideju o ekstremima koje je dosegla upotreba lekova da bi se dostigao beskrajni rast mišića. Možda i ne postoji kraj rizicima kojima se određene osobe izlažu, daleko iznad etičkih normi nauke.
Nažalost, takmičari veruju da će se odreći nesavladivih prednosti ako ne eksperimentišu sa ovim Frankenštajnovim koktelima. Kada pogledamo evoluciju bodibilderskih figura, ovo je možda, nažalost tačno.
Reference:
1. Kojetin DJ, Burris TP, et al. Implications of the binding of tamoxifen to the coactivator recognition site of the estrogen receptor. Endocr Relat Cancer, 2008 Dec;15(4):851-70.
2. Sanford M, Plosker GL. Anastrozole: a review of its use in postmenopausal women with early-stage breast cancer. Drugs, 2008;68(9):1319-40.
3. Rhoden EL, Morgentaler A. Treatment of testosterone-induced gynecomastia with the aromatase inhibitor, anastrozole. Int J Impot Res, 2004 Feb;16(1):95-7.
4. Boccardo F, Rubagotti A, et al. Evaluation of tamoxifen and anastrozole in the prevention of gynecomastia and breast pain induced by bicalutamide monotherapy of prostate cancer. J Clin Oncol, 2005 Feb 1;23(4):808-15.
5. Bartsch G, Rittmaster RS, et al. Dihydrotestosterone and the concept of 5alpha-reductase inhibition in human benign prostatic hyperplasia. World J Urol, 2002 Apr;19(6):413-25.
6. Volpi R, Maccarini PA, et al. Case report: finasteride-induced gynecomastia in a 62-year-old man. Am J Med Sci, 1995 Jun;309(6):322-5.
7. Rahimi-Ardabili B, Pourandarjani R, et al. Finasteride induced depression: a prospective study. BMC Clin Pharmacol, 2006 Oct 7;6:7.
8. Yarasheski KE. Growth hormone effects on metabolism, body composition, muscle mass, and strength. Exerc Sport Sci Rev, 1994;22:285-312.
9. Holt RI, Snksen PH. Growth hormone, IGF-I and insulin and their abuse in sport. Br J Pharmacol, 2008 Jun;154(3):542-56.
10. Evans PJ, Lynch RM. Insulin as a drug of abuse in body building. Br J Sports Med, 2003 Aug;37(4):356-7.
11. Ryall JG, Lynch GS. The potential and the pitfalls of beta-adrenoceptor agonists for the management of skeletal muscle wasting. Pharmacol Ther, 2008 Dec;120(3):219-32.
12. George I, Xydas S, et al. Effect of clenbuterol on cardiac and skeletal muscle function during left ventricular assist device support. J Heart Lung Transplant, 2006 Sep;25(9):1084-90.
13. McRobb L, Handelsman DJ, et al. Structure-activity relationships of synthetic progestins in a yeast-based in vitro androgen bioassay. J Steroid Biochem Mol Biol, 2008 May;110(1-2):39-47.
14. Bhasin S, Jasuja R. Selective androgen receptor modulators as function promoting therapies. Curr Opin Clin Nutr Metab Care, 2009 May;12(3):232-40.
15. Walker RF. Sermorelin: a better approach to management of adult-onset growth hormone insufficiency? Clin Interv Aging, 2006;1(4):307-8.
16. Hansen TK, Ankersen M, et al. Highly potent growth hormone secretagogues: hybrids of NN703 and ipamorelin. Bioorg Med Chem Lett, 2001 Jul 23;11(14):1915-8.
17. Arvat E, Camanni F, et al. Age-related growth hormone-releasing activity of growth hormone secretagogues in humans. Acta Paediatr Suppl, 1997 Nov;423:92-6.
18. Abramson MJ, Walters J, et al. Adverse effects of beta-agonists: are they clinically relevant? Am J Respir Med, 2003;2(4):287-97.
19. Rigamonti AE, Locatelli L, et al. Muscle expressions of MGF, IGF-IEa, and myostatin in intact and hypophysectomized rats: effects of rhGH and testosterone alone or combined. Horm Metab Res, 2009 Jan;41(1):23-9.
20. Otis JS, Burkholder TJ, et al. Stretch-induced myoblast proliferation is dependent on the COX2 pathway. Experimental Cell Research, 2005;310:417-25.
21. Horsley V, Pavlath GK. Prostaglandin F2(alpha) stimulates growth of skeletal muscle cells via an NFATC2-dependent pathway. J Cell Biol, 2003 Apr 14;161(1):111-8.
22. Quinn LS, Haugh KL, et al. Interleukin-15: a novel anabolic cytokine for skeletal muscle. Endocrinol, 1995;136:3669-72.
23. Cox L. Super Strong Kids May Hold Genetic Secrets. ABC News 2009 April 2. Available at www.abcnews.go.com/Health/MedicineCuttingEdge/story?id=7231487&page=1 accessed July 10, 2009.
24. Bass J, Oldham J, et al. Growth factors controlling muscle development. Domest Anim Endocrinol, 1999 Oct;17(2-3):191-7.
25. Wells DJ. Gene doping: the hype and the reality. Br J Pharmacol, 2008 Jun;154(3):623-31.
26. Rupert JL. Transcriptional profiling: a potential anti-doping strategy. Scand J Med Sci Sports, 2009 Jun 23. [E-pub, ahead of print]
27. Stewart CEH, Rittweger J. Adaptive processes in skeletal muscle: Molecular regulators and genetic influences. J Musculoskelet Neuronal Interact, 2006;6:73-86.
28. Moaeen-Ud-Din M, Malik N, et al. Cortistatin vaccination – A solution to growth hormone deficiency. Med Hypotheses, 2009 Jun 25. [E-pub, ahead of print]
29. Creaney L, Hamilton B. Growth factor delivery methods in the management of sports injuries: the state of play. Br J Sports Med, 2008 May;42(5):314-20.